Svi smo od najranijeg uzrasta slušali o tome kako treba učiti i marljivo raditi da ne bi bili na ulici,da bi imali dobar posao i ne bi bili izloženi fizičkom radu,te na taj način sačuvali zdravlje i još čitav sijaset floskula koje su zaostavština komunizma i nekog 'sretnijeg' vremena.
Međutim današnje vrijeme donosi jedan drugačiji sistem koji pokazuje da je ta priča kako je samo suština u učenju kao putu do uspjeha poput popularne bajke djevojčicama o princu na bijelom konju.Čista imaginacija ! Jer,najprije podvucimo da u životu nije ništa tako jednostavno pa ni steći diplomu,a pogotovo početi naplaćivati silno uloženi novac u nju (ma koliko se političari hvalisali da je obrazovanje jeftino).
Krenimo od samog početka.Prije svega to pitanje 'šta upisati' je ispostavi se na kraju najpogubnije po veliku masu onih koji se okušaju kao studenti.Zašto ? Razlog je vrlo jednostavan.Pogrešan izbor ! Taj pogrešan izbor profesije kao životne svakodnevnice je usudio bi se reći sociološki rak.Društvo koje gomila pojedine vrste profesije u nedogled,dok druge izumiru radi isto što i kancer organizmu.
Takođe jednako veliki problem je i roditeljsko shvatanje da je za njihovo dijete neophodno da završi fakultet,ma koji da bio jer nekad će vrijediti ta diploma !?
Često čujem ovakve gluposti koje ispadnu iz usta nekome iz moje bliže sredine i odlučim da se suzdržim od svake rasprave.O govorniku najbolje govore njegove riječi rekao je filozof Tacit...Nasuprot ovom stavu svi bježe od pomisli na zanat kao od najzaraznije bolesti,a ja mislim da je poželjno naglasiti da su Esnafi kao udruženja zanatlija izgradili društvo ovakvim kakvo danas poznajemo.Svjedok sam nekolicine slučajeva gdje su pod pritiskom roditelja pojedinci zaista izgubili par godina života uzalud u pravom smislu riječi izgubili !
Inspiraciju za odustajanje od upisa na fakultet svi mladi ljudi vrlo lako mogu pronaći oko sebe.Grupu najuspješnijih ljudi ne predvode školovani,vladajuća struktura je u manjini školovana,ista stvar je i sa ljudima na funkcijama.Pojedinci koji su nečiji sinovi i kćeri dolaze na rukovodeće položaje onima sa školom.Najbolji studenti su prvi u redu na birou ili u najboljem slučaju potlačeni na svojim poslovima od strane onih koji ne znaju koliko su teške korice prosječne studentske knjige !
Svakako da ni pitanje da li upisati državni ili privatni fakultet nije sporadično.Kod nas je tu razlika u srednjoj klasi i takozvanoj buržoaziji ili prosto rečeno bogatima.Mada se sve želi predstaviti drugačije.Državnim fakultetima je toliko pljuvačka puna riječi kvalitet,da vam se naprosto smuči od nje.U teoriji provode bolonjski program,u praksi nikako (barem ne starija klasa profesora koja samovoljno obrađuje nastavni program).
U toku provedene dvije godine na fakultetu primjetio sam još jednu manu,a ona se sastoji u tome što se previše vrednuje tzv 'suvo znanje',odnosno suva materija - kada student naizust govori ono što je 'naučio'.To je totalni antagonizam onom što bolonjski program u načelu predstavlja.
Dakle,studiramo,borimo se,kada završimo čekamo za posao u struci a do tad se radi ono što je ponuđeno... Da li vam sada još glasnije nego na početku odzvanja pitanje:'Koliko vrijedi fakultetska diploma' ?
Međutim današnje vrijeme donosi jedan drugačiji sistem koji pokazuje da je ta priča kako je samo suština u učenju kao putu do uspjeha poput popularne bajke djevojčicama o princu na bijelom konju.Čista imaginacija ! Jer,najprije podvucimo da u životu nije ništa tako jednostavno pa ni steći diplomu,a pogotovo početi naplaćivati silno uloženi novac u nju (ma koliko se političari hvalisali da je obrazovanje jeftino).
Krenimo od samog početka.Prije svega to pitanje 'šta upisati' je ispostavi se na kraju najpogubnije po veliku masu onih koji se okušaju kao studenti.Zašto ? Razlog je vrlo jednostavan.Pogrešan izbor ! Taj pogrešan izbor profesije kao životne svakodnevnice je usudio bi se reći sociološki rak.Društvo koje gomila pojedine vrste profesije u nedogled,dok druge izumiru radi isto što i kancer organizmu.
Takođe jednako veliki problem je i roditeljsko shvatanje da je za njihovo dijete neophodno da završi fakultet,ma koji da bio jer nekad će vrijediti ta diploma !?
Često čujem ovakve gluposti koje ispadnu iz usta nekome iz moje bliže sredine i odlučim da se suzdržim od svake rasprave.O govorniku najbolje govore njegove riječi rekao je filozof Tacit...Nasuprot ovom stavu svi bježe od pomisli na zanat kao od najzaraznije bolesti,a ja mislim da je poželjno naglasiti da su Esnafi kao udruženja zanatlija izgradili društvo ovakvim kakvo danas poznajemo.Svjedok sam nekolicine slučajeva gdje su pod pritiskom roditelja pojedinci zaista izgubili par godina života uzalud u pravom smislu riječi izgubili !
Inspiraciju za odustajanje od upisa na fakultet svi mladi ljudi vrlo lako mogu pronaći oko sebe.Grupu najuspješnijih ljudi ne predvode školovani,vladajuća struktura je u manjini školovana,ista stvar je i sa ljudima na funkcijama.Pojedinci koji su nečiji sinovi i kćeri dolaze na rukovodeće položaje onima sa školom.Najbolji studenti su prvi u redu na birou ili u najboljem slučaju potlačeni na svojim poslovima od strane onih koji ne znaju koliko su teške korice prosječne studentske knjige !
Svakako da ni pitanje da li upisati državni ili privatni fakultet nije sporadično.Kod nas je tu razlika u srednjoj klasi i takozvanoj buržoaziji ili prosto rečeno bogatima.Mada se sve želi predstaviti drugačije.Državnim fakultetima je toliko pljuvačka puna riječi kvalitet,da vam se naprosto smuči od nje.U teoriji provode bolonjski program,u praksi nikako (barem ne starija klasa profesora koja samovoljno obrađuje nastavni program).
U toku provedene dvije godine na fakultetu primjetio sam još jednu manu,a ona se sastoji u tome što se previše vrednuje tzv 'suvo znanje',odnosno suva materija - kada student naizust govori ono što je 'naučio'.To je totalni antagonizam onom što bolonjski program u načelu predstavlja.
Dakle,studiramo,borimo se,kada završimo čekamo za posao u struci a do tad se radi ono što je ponuđeno... Da li vam sada još glasnije nego na početku odzvanja pitanje:'Koliko vrijedi fakultetska diploma' ?
Нема коментара:
Постави коментар