Da li se zapitamo koliki je dio našeg dana proveden na nekoj od socijalnih mreža,ili čak više njih? Ne.Barem je odgovor negativan u odnosu na većinu.Razlog je jednostavan - nikad ne gleda u sat onaj ko nema svijest da mu vrijeme ističe.Prostim rječima rečeno pred mladima je život...
Da je ovo zaista problem,jeste.Tako kažu mnoge analize i statistike.Ne samo problem kao jedan jedinstven,nego problem koji rađa više njih istovremeno.Pasivnost tijela više sati tokom dana dovodi do gojaznosti,gojaznost do raznih oboljenja,ta oboljenja do povećanja smrtnost,itd.No,to su neke stvari kojima treba da se pozabave više institucije svakako,ali i mi sami.Činjenica je da se vrijeme potrošeno na pregledavanje 'obavjesti' sa socijalnih mreža može potrošiti korisnije.Realni podaci o vremenu provedenom 'tipkajući' bi bilo zapanjujući,kada se uzme u obzir da bilo koja od ciljanih grupa to radi od jutra do mraka (doduše ne u kontinuitetu,ali je 'uvijek tu').
Nešto što je meni lično 'zapalo u oko' je socijalna patologija koju su nam društvene mreže izrodila.Ta bolest nedruželjubivosti,odnosno otuđenosti toliko 'bode' oči da je ljudi valjda iz tog razloga ne mogu a i ne žele primjećivati.Lično sam posmatrao bliske ljude kako se ponašaju 'na kafi',koju smo tako srdačno ugovarali kao da se radi o odlasku na ljetovanje ili zimovanje u najmanju ruku.Tipkanje,tipkanje,srk kafe,razmjena par riječi i tako u nedogled..
Još od 'turskih vremena' u mentalitetima naših naroda je usađena kafa kao izgovor za druženje,za razgovor.Danas porastom trenda društvenih mreža kod nas je ona ono sve što nikad nije bila.Postala je saučesnik društvenih mreža u udaljavanju nas ljudi a da toga nismo ni svjesni.Ona je izgovor za izaći van i biti na fejsbuku na nekom drugom mjestu sem u kući.Ljude je u najvećim nevoljama održalo zajedništvo i bliskost.Danas su ta socijalna blaga vrlo ozbiljno ugrožena.
Da je ovo zaista problem,jeste.Tako kažu mnoge analize i statistike.Ne samo problem kao jedan jedinstven,nego problem koji rađa više njih istovremeno.Pasivnost tijela više sati tokom dana dovodi do gojaznosti,gojaznost do raznih oboljenja,ta oboljenja do povećanja smrtnost,itd.No,to su neke stvari kojima treba da se pozabave više institucije svakako,ali i mi sami.Činjenica je da se vrijeme potrošeno na pregledavanje 'obavjesti' sa socijalnih mreža može potrošiti korisnije.Realni podaci o vremenu provedenom 'tipkajući' bi bilo zapanjujući,kada se uzme u obzir da bilo koja od ciljanih grupa to radi od jutra do mraka (doduše ne u kontinuitetu,ali je 'uvijek tu').
Nešto što je meni lično 'zapalo u oko' je socijalna patologija koju su nam društvene mreže izrodila.Ta bolest nedruželjubivosti,odnosno otuđenosti toliko 'bode' oči da je ljudi valjda iz tog razloga ne mogu a i ne žele primjećivati.Lično sam posmatrao bliske ljude kako se ponašaju 'na kafi',koju smo tako srdačno ugovarali kao da se radi o odlasku na ljetovanje ili zimovanje u najmanju ruku.Tipkanje,tipkanje,srk kafe,razmjena par riječi i tako u nedogled..
Još od 'turskih vremena' u mentalitetima naših naroda je usađena kafa kao izgovor za druženje,za razgovor.Danas porastom trenda društvenih mreža kod nas je ona ono sve što nikad nije bila.Postala je saučesnik društvenih mreža u udaljavanju nas ljudi a da toga nismo ni svjesni.Ona je izgovor za izaći van i biti na fejsbuku na nekom drugom mjestu sem u kući.Ljude je u najvećim nevoljama održalo zajedništvo i bliskost.Danas su ta socijalna blaga vrlo ozbiljno ugrožena.
Нема коментара:
Постави коментар