субота, 24. децембар 2016.

Društvene mreže kao dio svakodnevnice

Da li se zapitamo koliki je dio našeg dana proveden na nekoj od socijalnih mreža,ili čak više njih? Ne.Barem je odgovor negativan u odnosu na većinu.Razlog je jednostavan - nikad ne gleda u sat onaj ko nema svijest da mu vrijeme ističe.Prostim rječima rečeno pred mladima je život... 

Da je ovo zaista problem,jeste.Tako kažu mnoge analize i statistike.Ne samo problem kao jedan jedinstven,nego problem koji rađa više njih istovremeno.Pasivnost tijela više sati tokom dana dovodi do gojaznosti,gojaznost do raznih oboljenja,ta oboljenja do povećanja smrtnost,itd.No,to su neke stvari kojima treba da se pozabave više institucije svakako,ali i mi sami.Činjenica je da se vrijeme potrošeno na pregledavanje 'obavjesti' sa socijalnih mreža može potrošiti korisnije.Realni podaci o vremenu provedenom 'tipkajući' bi bilo zapanjujući,kada se uzme u obzir da bilo koja od ciljanih grupa to radi od jutra do mraka (doduše ne u kontinuitetu,ali je 'uvijek tu').

Nešto što je meni lično 'zapalo u oko' je socijalna patologija koju su nam društvene mreže izrodila.Ta bolest nedruželjubivosti,odnosno otuđenosti toliko 'bode' oči da je ljudi valjda iz tog razloga ne mogu a i ne žele primjećivati.Lično sam posmatrao bliske ljude kako se ponašaju 'na kafi',koju smo tako srdačno ugovarali kao da se radi o odlasku na ljetovanje ili zimovanje u najmanju ruku.Tipkanje,tipkanje,srk kafe,razmjena par riječi i tako u nedogled..

Još od 'turskih vremena' u mentalitetima naših naroda je usađena kafa kao izgovor za druženje,za razgovor.Danas porastom trenda društvenih mreža kod nas je ona ono sve što nikad nije bila.Postala je saučesnik društvenih mreža u udaljavanju nas ljudi a da toga nismo ni svjesni.Ona je izgovor za izaći van i biti na fejsbuku na nekom drugom mjestu sem u kući.Ljude je u najvećim nevoljama održalo zajedništvo i bliskost.Danas su ta socijalna blaga vrlo ozbiljno ugrožena.

 

субота, 15. октобар 2016.

Laž je najvatrenije oružje manipulacije

Živimo u vijeku u kojem su mnoge sociološke grupe dobile svoje slobode.Između ostalog i novinari.Sloboda izvještavanja sociološke zajednice je postala jedna od bitnijih karika u modernom dobu.No,koliko je to izvještavanje zaista onako kakvim treba biti ? Koliko nas lažu za pare ? Da li mi zaista volimo da nas lažu ? Koliko puta se u toku dana zapitamo neka od ovih pitanja ? Imamo li odgovor na njih ? Možda !? Polovično ili nikako,a ponekad se sve završava odmahivanjem ruku.Riječ sloboda je toliko upotrebljena od dotičnih da se ja lično nekad zapitam da li će joj isteći rok upotrebe i hoće li se narodski rečeno izlizati u njihovim ustima ?
Nacizam je obilježio svoje najslavanije godine života kao najmračnije u ljudskoj istoriji,a u nasljeđe je dao veliko psihološko oružje koje se i danas dan koristi u svakodnevnom životu od strane pohotnih i loših ljudi,a to je laž odjevena u ruhu istine.Ponavljanje laži dovodi do centrifugovanja ljudskog mozga koje nju u takvim uslovima prihvata kao istinu.Tu dolazimo do smisla...

Može se vrlo lako zaključiti da je moderni svijet testament Jozefa Gebelsa prihvatio obje ručke,koji je on voljno ili bezvoljno ostavio svima.Njegove ideje nisu imale pokriće u medijskim sredstvima koje stoje na raspolaganju danas.Spojivši ta dva aspekta dobijamo jedno okruženje u kojem se masi vrlo lako ispira mozak,a to oružje obično nije upereno protiv problema nego s ciljem da se stvaraju problemi tamo gdje ih nema.

Tako biva svaki dan.Lokalni mediji nas obasipaju glupostima,tekstovima koji šire jednu lošu energiju s ciljem da vam dan počne loše već s jutarnjom kafom.Samo ta količina lošeg se neznatno razlikuje od jutra do jutra.Ona se prema nečijim uputstvima dozira na isti način kao što doktor daje uputstva za doziranje lijeka pacijentu.Samo što je u drugom slučaju za razliku od prvog cilj humana namjera ozdravljenja.Nasuprot tome u prvom slučaju društvo oboljeva od zaborava upotrebe vlastitog mozga.Postavlja se pitanje kako se boriti protiv ovog ? Itekako ima rješenja.Znate nije problem u njima,nego u nama. Naučimo razdvojiti dobro od lošeg,šta jeste a šta nije ! Šta će biti onda ? E pa vidite uslijediće kazna za manipulatore,za podstrekače i one što ističu socio-patološke priče ako nema interesanata onda ih neće imati kome ponuditi odnosno prodati.Tada će i oni iščeznuti a mi dobiti istinski medijski kvalitet o kome svi toliko pričaju...



уторак, 11. октобар 2016.

Koliko vrijedi fakultetska diploma ?

Svi smo od najranijeg uzrasta slušali o tome kako treba učiti i marljivo raditi da ne bi bili na ulici,da bi imali dobar posao i ne bi bili izloženi fizičkom radu,te na taj način sačuvali zdravlje i još čitav sijaset floskula koje su zaostavština komunizma i nekog 'sretnijeg' vremena.

Međutim današnje vrijeme donosi jedan drugačiji sistem koji pokazuje da je ta priča  kako je samo suština u učenju kao putu do uspjeha poput popularne bajke djevojčicama o princu na bijelom konju.Čista imaginacija ! Jer,najprije podvucimo da u životu nije ništa tako jednostavno pa ni steći diplomu,a pogotovo početi naplaćivati silno uloženi novac u nju (ma koliko se političari hvalisali da je obrazovanje jeftino).
Krenimo od samog početka.Prije svega to pitanje 'šta upisati' je ispostavi se na kraju najpogubnije po veliku masu onih koji se okušaju kao studenti.Zašto ? Razlog je vrlo jednostavan.Pogrešan izbor ! Taj pogrešan izbor profesije kao životne svakodnevnice je usudio bi se reći sociološki rak.Društvo koje gomila pojedine vrste profesije u nedogled,dok druge izumiru radi isto što i kancer organizmu.

Takođe jednako veliki problem je i roditeljsko shvatanje da je za njihovo dijete neophodno da završi fakultet,ma koji da bio jer nekad će vrijediti ta diploma !?
Često čujem ovakve gluposti koje ispadnu iz usta nekome iz moje bliže sredine i odlučim da se suzdržim od svake rasprave.O govorniku najbolje govore njegove riječi rekao je filozof Tacit...
Nasuprot ovom stavu svi bježe od pomisli na zanat kao od najzaraznije bolesti,a ja mislim da je poželjno naglasiti da su Esnafi kao udruženja zanatlija izgradili društvo ovakvim kakvo danas poznajemo.Svjedok sam nekolicine slučajeva gdje su pod pritiskom roditelja pojedinci zaista izgubili par godina života uzalud u pravom smislu riječi izgubili !

Inspiraciju za odustajanje od upisa na fakultet svi mladi ljudi vrlo lako mogu pronaći oko sebe.Grupu najuspješnijih ljudi ne predvode školovani,vladajuća struktura je u manjini školovana,ista stvar je i sa ljudima na funkcijama.Pojedinci koji su nečiji sinovi i kćeri dolaze na rukovodeće položaje onima sa školom.Najbolji studenti su prvi u redu na birou ili u najboljem slučaju potlačeni na svojim poslovima od strane onih koji ne znaju koliko su teške korice prosječne studentske knjige ! 

Svakako da ni pitanje da li upisati državni ili privatni fakultet nije sporadično.Kod nas je tu razlika u srednjoj klasi i takozvanoj buržoaziji ili prosto rečeno bogatima.Mada se sve želi predstaviti drugačije.Državnim fakultetima je toliko pljuvačka puna riječi kvalitet,da vam se naprosto smuči od nje.U teoriji provode bolonjski program,u praksi nikako (barem ne starija klasa profesora koja samovoljno obrađuje nastavni program).  
U toku provedene dvije godine na fakultetu primjetio sam još jednu manu,a ona se sastoji u tome što se previše vrednuje tzv 'suvo znanje',odnosno suva materija - kada student naizust govori ono što je 'naučio'.To je totalni antagonizam onom što bolonjski program u načelu predstavlja.

Dakle,studiramo,borimo se,kada završimo čekamo za posao u struci a do tad se radi ono što je ponuđeno... Da li vam sada još glasnije nego na početku odzvanja pitanje:'Koliko vrijedi fakultetska diploma' ? 




 

четвртак, 6. октобар 2016.

Put u nepovrat

Da je cirkus bilo bi smiješno,ali pošto je u pitanju država nije.Kad vidite table na kojima se strancima želi dobrodošlica,sasvim prigodna je ona rečenica 'bolje vas našli',jer gore od ovoga ne može.Kao što rekoh pošto nismo jedan veliki cirkus pokriven šatorom nego država ne izazivamo smijeh nego samilost,sažaljenje i ostale osjećaje koji bude mučninu sa propratnim tužnim izrazom lica.Ko nam je kriv ? Svakako nije sudbina,rat ili nešto treće.To su sve pusti izgovori za lične neuspjehe koji se motaju kao klupko vune skoro pune tri decenije. 
 Hmm,pa onda ko nam je kriv ? Odgovor se sam po sebi nameće - mi lično ! Ovdje itekako ima još toliko toga da se ukrade.Zar neko misli da se svi bore 'za fotelje' da bi popravljali situaciju ili rješavali probleme !? Naravno nije da istih nema ali nikog nije briga,jer se džepovi užurbano pune, po pijačnom sistemu 'navali narode još malo pa nestalo'.U ovom kontekstu je samo uloga narodnih masa promjenjena na pojedince a suština je ista. 

Narod kao puki posmatrač postaje saučesnik,jer ako niste reagovali a vidjeli ste pomažete da se nešto odvija tim tokom što znači - pasivno učestvujete.Upravo ta osobina autodestrukcije ispoljena kroz pasivnost i nezainteresovanost vodi u propast (cilj slike je da prikaže takvu priču).
 Gledaju se sitni interesi dok 'velike ribe grizu krupne zalogaje'.Vremenom će doći red i na male ribe a onda......