недеља, 29. новембар 2015.

Debilizam kao socijalna religija

Odavno sam prestao da vjerujem u bajke.Pokloni djeda mraza i sv.Nikole su ipak uljepšali moje djetinjstvo i učinili da cijenim neke izrazito dobre životne vrijednosti.No,kao što rekoh prevazišao sam ih.Međutim u jednom sam se veoma prevario.Bajke nikad ne umiru, umire samo želja u ljudima da vjeruju u njih.Postoje dobre i loše bajke,a apsurd je u tome da u one loše (zlonamjerne) ljudi vjeruju kada misle da su 'zreliji' (ili bi bar tako trebalo da bude).

Sredstvo manipulacije ogromnom masom u današnjici je ISIL (Islamska država Iraka i Levanta).Televizija je poslije demokratije i homoseksualizma nešto najgore što je moglo da se desi čovječanstvu. Upravo je ona centrifuga za mozgove.Nema sumnje da je terorizam velika pretnja (ali kad se malo spoji slagalica shvatimo da svijetu prijete oni koji stoje iza lažnog kalifata a ne muslimani).Panika koju su Evropi u kosti 'zasijali' ko biljku u plodno tlo isti oni koji se bore protiv tog terorizma kojim i upravljaju je počela uzimati ozbiljne razmjere.

Današnji događaj ispred stadiona u Rimu gdje policijska službenica 'pretresa' (koliko god da je nerazumno da u ovakvoj rečenici upotrebim ovaj pojam upotrijebiću ga) djevojčicu od svega nekoliko godina,koja je u pratnji vjerovatno roditelja došla da gleda fudbal - me je zgrozio ! Isti oni koji se pozivaju na demokratiju sada je narušavaju do njene krajnosti. Po svim mjerilima i principima je ovakvo ponašanje nedopustivo ! Kada je trebalo stvarno zaustaviti napade i spriječiti masovno ubistvo građana Pariza onda tu nije bilo šanse da se koji život više spasi.Sad se uvode mjere bezbjednosti u Briselu kao da je rat ? Pariz je postao kao grad bez duše prema rječima Borisa Malagurskog. Čemu ? Ima li kraja toj šaradi ? Glumci iza paravana prije svake predstave se smiju (budalama - u lice) dok masa tapše dlanom o dlan.




уторак, 24. новембар 2015.

Medijski mrak

Zgrožen,najblaže rečeno.Juče sam se i definitivno uvjerio da živimo u laži odnosno u vremenu laži.Naročito je kriv sistem.Demokratija prikriveno sadrži osobine najgoreg od svih vrsta totalitarizma.One su dobro sakrivene iza paravana,a u predstavi se prikazuje veoma kontrastna i bajkovita priča.

Ovog puta je moja 'muza' Andrej Fajgelj,profesor filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Nažalost kao ni ova tema tako ni priča profesora Fajgelja nije ni svjetla ni pozitivna,nego baš prikazuje svu tamu društva.Radi kritike vlasti (koja sasvim priliči jednom intelektualcu,doduše jako oštre) država izvede hapšenje !? Kršenje građanskih prava se opravdava tzv grubim povredama ustavnog poretka

Nažalost,to nije najveći problem.Baš,suprotno.Loša vlast se mjenja lako,ali za tako nešto je potrebna socijalna svijest i narodna incijativa.U Srbiji toga nema.Ni jedne od ove dvije navedene komponente svakog efikasnog društva.Zašto je to tako ? Da li radi činjenice da je društvo u Srbiji živo koliko i drvo od kojeg se napravi školska klupa ?! Ne bih znao odgovoriti.

Problem koji vidim i na šta želim odgovoriti jesu sugrađani prof.Fajgelja koji mi peku oči kao kiselina.Zar je moguće da nikog nije briga ? Svaki dan afere,a kada neko progovori grubo mu se začepe usta ? Alergijske reakcije na ponašanje vlasti - nema ! Čak ako je ima manifestovana je u obliku osipa na nekom ko nema dovoljno testosterona da uradi nešto konkretno,a može.Nije problem u nama koji ne možemo (i kad bi htjeli) nego u onima koji mogu a nemaju hrabrosti.Takvih ima mnogo.

Kada vidite na televiziji Vučića ovo vam je moj savjet :)



субота, 14. новембар 2015.

Svijet sa dva lica

Dva lica,dvije strane,dvije ruke,lijevica i desnica,Rotšild i Rokfeler su osnovni 'sastojci' svijeta.Bar tako kaže mit,ili nije mit ? Šta vi mislite ?

Sinoćnji događaju su me naveli na razmišljanje,a samim tim i na ovo što pišem sad.Opet Pariz,opet zločin.Opet režirana horor predstava za narodne mase. Dok širom svijeta ljudi tuguju,glumci i režiseri krvavog pira su iza paravana.Cijena lutkarske predstave ovaj put je bila veoma visoka - plaćana je vlastitim životom.

Dok sam lutao svojim mislima,trudio sam se približiti trenucima u kojima je nit razdvajala život i smrt Parižanima.Zvanična francuska politika je kroz vijekove nanosila zlo muslimanima (naročito Arapima).Hmm sad mi je na um došla ona narodna 'zlo se zlim vraća'.Upravo se to dešava narodu Napoleona Bonaparte. Sva djela im se odbijaju od glavu kao bumerang,sve se vrati.Zvali mi to Bog ili kosmička ravnoteža nevažno je.

Nešto što je prije svega izazvalo sumnju u planiranost ovog događaja meni bilo je prisustvo predsjednika Olanda jednom tako nebitnom događaju kao što je bila sinoćnja utakmica i pazite.... bum teroristički napad ?! Slučajno ? Slučajnosti ne postoje !

Kada bi pisao o ciljevima i pozadini ovog akta prevazišao bi svoju granicu,jer o tome nisam kompetentan da govorim.Moj tekst je bio osvrt o ljudskoj nesvjesti u kakvom svijetu živimo.Svi smo šahovske figure a odabrana grupa se poigrava s nama.Ne treba dozvoliti mržnju,JER TERORIZAM NEMA RELIGIJU.