недеља, 29. новембар 2015.

Debilizam kao socijalna religija

Odavno sam prestao da vjerujem u bajke.Pokloni djeda mraza i sv.Nikole su ipak uljepšali moje djetinjstvo i učinili da cijenim neke izrazito dobre životne vrijednosti.No,kao što rekoh prevazišao sam ih.Međutim u jednom sam se veoma prevario.Bajke nikad ne umiru, umire samo želja u ljudima da vjeruju u njih.Postoje dobre i loše bajke,a apsurd je u tome da u one loše (zlonamjerne) ljudi vjeruju kada misle da su 'zreliji' (ili bi bar tako trebalo da bude).

Sredstvo manipulacije ogromnom masom u današnjici je ISIL (Islamska država Iraka i Levanta).Televizija je poslije demokratije i homoseksualizma nešto najgore što je moglo da se desi čovječanstvu. Upravo je ona centrifuga za mozgove.Nema sumnje da je terorizam velika pretnja (ali kad se malo spoji slagalica shvatimo da svijetu prijete oni koji stoje iza lažnog kalifata a ne muslimani).Panika koju su Evropi u kosti 'zasijali' ko biljku u plodno tlo isti oni koji se bore protiv tog terorizma kojim i upravljaju je počela uzimati ozbiljne razmjere.

Današnji događaj ispred stadiona u Rimu gdje policijska službenica 'pretresa' (koliko god da je nerazumno da u ovakvoj rečenici upotrebim ovaj pojam upotrijebiću ga) djevojčicu od svega nekoliko godina,koja je u pratnji vjerovatno roditelja došla da gleda fudbal - me je zgrozio ! Isti oni koji se pozivaju na demokratiju sada je narušavaju do njene krajnosti. Po svim mjerilima i principima je ovakvo ponašanje nedopustivo ! Kada je trebalo stvarno zaustaviti napade i spriječiti masovno ubistvo građana Pariza onda tu nije bilo šanse da se koji život više spasi.Sad se uvode mjere bezbjednosti u Briselu kao da je rat ? Pariz je postao kao grad bez duše prema rječima Borisa Malagurskog. Čemu ? Ima li kraja toj šaradi ? Glumci iza paravana prije svake predstave se smiju (budalama - u lice) dok masa tapše dlanom o dlan.




Нема коментара:

Постави коментар