Ja sam student pravnog fakulteta u pokušaju,ne samo zbog toga što pokušavam uspješno studirati nego i jer pokušavam naći smisao studiranja.Često se osvrnem oko sebe i ne vidim baš naročito svjetlu sliku i motiv da nastavim sa školom.Znate svi za onu priču kako svi u sebi imamo đavola i anđela,e ovdje se radi o sličnom.Samo što su sada u pitanju dvije iste strane različitih naziva - jedna je ulica druga je škola.
Ta prva strana je uzrok zašto moji vršnjaci i mlađi od mene često sebe odvode direkt u propast upoznajući se s porocima prije vremena (mada za poroke nikad nije vrijeme). Međutim ni ova strana čija je fasada obojena pričom o perspektivi i 'pravom' načinu života nije apsolutno ništa svjetlija,iako se tako želi prikazati.Često sam mjenjao mjesta življenja,pa sam imao priliku upoznati situacije u različitim mjestima.
Sve se svugdje svodi na onu 'ruka ruku mije'.Pa,tako neko ko je bio uzoran student grije stolicu u čekaonici na birou dok djeca 'uticajnih' na stisak ruke 'tate i druga' sjedu u fotelju s prosjekom tek nešto iznad šest.Živimo u vremenu gdje vlada velika količina dualizma i sve se svodi na ili dobro ili zlo,a tako nešto nikad nije poželjno i veoma često je dovodilo društvo u propast.No sami smo nezainteresovani da nešto promjenimo posjedujući nezavidnu količinu nesvjesti problema koje ima kolektiv.
Jedan od velikih problema koje bi istakao jeste televizija.Kao primjer bi naveo televiziju grada u kojem živim.Ona nastoji prikazati Bijeljinu kao grad pun potencijala i visokog standarda života,i taj šturi prikaz će zavarati onog ko ne djeli vazduh s građanima ovog centra Semberske regije.Ja već šest godina živim ovdje i svakog dana hodajući ulicama primjećujem sve veći broj ljudi na ivici egzistencije (a da pritom ovdje uopšte ne ubrajam pripadnike romske populacije).
Nasuprot njima imate ljude kojima težina novca u džepovima preti da dobiju bruh pa umjesto da im ispada po putu kupuje blještave automobile (da rasvjetljavaju puteve svojih rodnih sela pretpostavljam) ili grade višespratne kuće koje više podsjećaju na zamkove srednjevjekovnih vladara nego kuće za potrebe modernih ljudi 21og vijeka.
Zašto ovo radim ? Ja sam svjestan da ne mogu promjeniti ništa osim,sebe jer jedna lasta ne čini proljeće.No ne želim da budem njem,a jedini racionalan način da govorim je ovdje.
Ta prva strana je uzrok zašto moji vršnjaci i mlađi od mene često sebe odvode direkt u propast upoznajući se s porocima prije vremena (mada za poroke nikad nije vrijeme). Međutim ni ova strana čija je fasada obojena pričom o perspektivi i 'pravom' načinu života nije apsolutno ništa svjetlija,iako se tako želi prikazati.Često sam mjenjao mjesta življenja,pa sam imao priliku upoznati situacije u različitim mjestima.
Sve se svugdje svodi na onu 'ruka ruku mije'.Pa,tako neko ko je bio uzoran student grije stolicu u čekaonici na birou dok djeca 'uticajnih' na stisak ruke 'tate i druga' sjedu u fotelju s prosjekom tek nešto iznad šest.Živimo u vremenu gdje vlada velika količina dualizma i sve se svodi na ili dobro ili zlo,a tako nešto nikad nije poželjno i veoma često je dovodilo društvo u propast.No sami smo nezainteresovani da nešto promjenimo posjedujući nezavidnu količinu nesvjesti problema koje ima kolektiv.
Jedan od velikih problema koje bi istakao jeste televizija.Kao primjer bi naveo televiziju grada u kojem živim.Ona nastoji prikazati Bijeljinu kao grad pun potencijala i visokog standarda života,i taj šturi prikaz će zavarati onog ko ne djeli vazduh s građanima ovog centra Semberske regije.Ja već šest godina živim ovdje i svakog dana hodajući ulicama primjećujem sve veći broj ljudi na ivici egzistencije (a da pritom ovdje uopšte ne ubrajam pripadnike romske populacije).
Nasuprot njima imate ljude kojima težina novca u džepovima preti da dobiju bruh pa umjesto da im ispada po putu kupuje blještave automobile (da rasvjetljavaju puteve svojih rodnih sela pretpostavljam) ili grade višespratne kuće koje više podsjećaju na zamkove srednjevjekovnih vladara nego kuće za potrebe modernih ljudi 21og vijeka.
Zašto ovo radim ? Ja sam svjestan da ne mogu promjeniti ništa osim,sebe jer jedna lasta ne čini proljeće.No ne želim da budem njem,a jedini racionalan način da govorim je ovdje.
Нема коментара:
Постави коментар