Najprije da razjasnim,u naslovu ne mislim na ovce koje se nalaze u posjedstvu građana nego na njih same (građane).Bez obzira da li će se ovce uvrijediti ili ne (i ako se uvrijede tužiti me putem svojih predstavnika za zaštitu njihovih prava) preuzimam rizik za naslov.
Kao inspiracija za ovaj tekst djelom mi je poslužila i sinoćnja 'utakmica',koja je doduše izuzev zadnjih 5 minuta bila sve osim fudbala.Pogledao sam isječak tako da ne mogu dati kvalitetnu ocjenu no sudeći prema broju šansi koje su 'isječene' iz utakmice to je bila velika patnja za oči.Uz to ako se kao začini dodaju prevelika količina tenzija i politika definitivno svaka sličnost sa fudbalom je samo slučajna.
No,da se vratim na temu.Iz te urođene albanske srbofobije opet sam se naveo razmišljanju o situaciji koja čini svakodnevnicu u mojoj sredini (u bližem i daljem smislu,i u Bijeljini a i Republici Srpskoj odnosno BiH).Komentari na internet portalima pokazuju svu bolest društva u kojem živim (ja s vama).Ne bih znao reći da li su bolniji oni od budućnosti ove naše zajednice (srednjoškolaca i ostatka mladograđanstva) ili njene sadašnjosti (zrelih lica).Nevjerovatni su mi bili komentari Bošnjaka o kamenovanju fudbalera reprezentacije Srbije iz kojih ushićenost izvire kao vrela voda iz gejzira.
Ti komentari me mahom vratiše u prošlost kada je reprezentacija BiH učestvovala na Svjetskom Prvenstvu koje se prošle godine igralo u Brazilu.Tada je radost među mladim sugrađanima mog grada bila poput one kada su mladi fudbaleri Srbije postali prvaci svijeta u sporednoj najvažnijoj stvari na 'vascjelom dunjaluku'.
Kako ? Zašto ? Otkud ? ..iskonska mržnja koja truje dušu.. Rat ?! Rat je samo izgovor za lične neuspjehe,koji su se poprilično namnožili nakon njegovog završetka.Bez obzira na lošu situaciju,na političare se gleda kao na Sunce koje nas zagrjeva svakog dana,i to od strane onih koji žive najlošim životom.Dok Bakir i Milorad svakim danom postaju sve bogatiji,proporcionalno se povećava i broj onih koji u svojim kućama nemaju hljeb za doručak,a ni brašno da isti naprave.Koga briga ? Najvažnije je biti na televiziji i 'braniti' nacionalne interese.A ako slučajno nastane šansa da se pokaže pravo svjetlo života ovog društva kao što je bio slučaj prošle godine odmah se 'udara' po vitalnim funkcijama RS.
Narode ti kukaj,nastavi se žaliti u tišini sam sebi,onako pred ogledalom... i kada dođe prilika da se pokuša napraviti promjena neka svaka jedinka ovog društva potrči prodati svoj glas za 20 do 30 konvertibilnih maraka,kako bi tu 'veliku i laku' zaradu trošila par dana,a zatim opet jutro poslije se probudila krmeljnih očiju i gladnog stomaka.
Kao inspiracija za ovaj tekst djelom mi je poslužila i sinoćnja 'utakmica',koja je doduše izuzev zadnjih 5 minuta bila sve osim fudbala.Pogledao sam isječak tako da ne mogu dati kvalitetnu ocjenu no sudeći prema broju šansi koje su 'isječene' iz utakmice to je bila velika patnja za oči.Uz to ako se kao začini dodaju prevelika količina tenzija i politika definitivno svaka sličnost sa fudbalom je samo slučajna.
No,da se vratim na temu.Iz te urođene albanske srbofobije opet sam se naveo razmišljanju o situaciji koja čini svakodnevnicu u mojoj sredini (u bližem i daljem smislu,i u Bijeljini a i Republici Srpskoj odnosno BiH).Komentari na internet portalima pokazuju svu bolest društva u kojem živim (ja s vama).Ne bih znao reći da li su bolniji oni od budućnosti ove naše zajednice (srednjoškolaca i ostatka mladograđanstva) ili njene sadašnjosti (zrelih lica).Nevjerovatni su mi bili komentari Bošnjaka o kamenovanju fudbalera reprezentacije Srbije iz kojih ushićenost izvire kao vrela voda iz gejzira.
Ti komentari me mahom vratiše u prošlost kada je reprezentacija BiH učestvovala na Svjetskom Prvenstvu koje se prošle godine igralo u Brazilu.Tada je radost među mladim sugrađanima mog grada bila poput one kada su mladi fudbaleri Srbije postali prvaci svijeta u sporednoj najvažnijoj stvari na 'vascjelom dunjaluku'.
Kako ? Zašto ? Otkud ? ..iskonska mržnja koja truje dušu.. Rat ?! Rat je samo izgovor za lične neuspjehe,koji su se poprilično namnožili nakon njegovog završetka.Bez obzira na lošu situaciju,na političare se gleda kao na Sunce koje nas zagrjeva svakog dana,i to od strane onih koji žive najlošim životom.Dok Bakir i Milorad svakim danom postaju sve bogatiji,proporcionalno se povećava i broj onih koji u svojim kućama nemaju hljeb za doručak,a ni brašno da isti naprave.Koga briga ? Najvažnije je biti na televiziji i 'braniti' nacionalne interese.A ako slučajno nastane šansa da se pokaže pravo svjetlo života ovog društva kao što je bio slučaj prošle godine odmah se 'udara' po vitalnim funkcijama RS.
Narode ti kukaj,nastavi se žaliti u tišini sam sebi,onako pred ogledalom... i kada dođe prilika da se pokuša napraviti promjena neka svaka jedinka ovog društva potrči prodati svoj glas za 20 do 30 konvertibilnih maraka,kako bi tu 'veliku i laku' zaradu trošila par dana,a zatim opet jutro poslije se probudila krmeljnih očiju i gladnog stomaka.
 |
| Oni kojima su puna usta naroda kojem pripadaju su u ratu ovako provodili dane baš kao na ovoj satiričnoj slici dok je narod bježao a zemlja gorila... |
Нема коментара:
Постави коментар